Dobra i njezine glavatnice - Antun Mateš: Zaneseni Ribar

Dobra i njezine glavatice

U središtu Ogulina bezdan Đulina ponora brojni posjetitelji i mještani razgledavaju s malog vidikovca.

Kada se vode Dobre uliju u utrobu planina kroz Đulin ponor usred Ogulina, njezine vode počnu teći jednim od najdužih špiljskih sustavau Hrvatskoj. Prolazeći uz tunel hidroelektrane koji joj glavninu vode s vodama Zagorske Mrežnice akumulira u jezeru Bukovik, nanovo izvire podno sela Gofjak i dobiva ime Gojačka Dobra. Velik tunel istoimene hidroelektrane mukotrpno su izgradili politički zatvorenici, zapravo neistomišljenici Titovog socijalizma. Nekoliko stotina metara od izlaza iz toga drugoga izvora Dobru upravo presijeca potok Bistrac, tako da je ona ovdje uska samo nekoliko metara. Na to poznato mjesto zvano Sastavci rado su godinama dolazili zagrebački ribari na lov velikih lipljana kojih je bilo u Bistracu i odakle počinje lov glavatica. Priča se da su glavatice dolazile na mrijest upravo na to mjesto, ali glavna trla bila su već poviše mosta u Trošmariji gdje sam i ja jednog Uskrsa promatrao ljubavnu igru jednoga većeg mužjaka koji je obigravao oko ženke zauzete razgrtanjem šljunka.

Nešto ispod ponovnog izviranja, Dobru gotovo presijeca potok Bistrac kod mjesta zvanog Sastavci.

Taj potez Dobre obilovao je glavaticama pa sam s prijateljem Milanom redovito promatrao jato od jedno pedesetak komada, od onih malih do velikih, 18 kg teških primjeraka. Kakav li je to samo prizor bio! Osim nepreglednih jata podusta i plotica koja su prekrivala kamenito dno rijeke, pa se odlično vidjela simbioza broja bijele ribe i predatora, znao se tu uhvatiti i pokoji preostali lipljan, no samo onako usput. Iznad mosta lijevo na uzvisini smjestilo se selo Trošmarija koje je fonetizirano njemačko ime Marija Trost, u kojem je sagrađeno manje svetište Majke Božje Lurdske, uz crkvu iz 18. stoljeća koja je pak sagrađena 300 metara blizu mjesta starog svetišta koje su Turci spalili u 15. stoljeću.

Nakon probijanja višekilometarskim podzemljem od Đulina ponora, Dobra provire iz špilje kod sela Gojaka i dobiva naziv Gojačka Dobra.

Cijeli taj kraj odisao je nekakvom plemenitom, gotovo sakralnom atmosferom. Tu se spaja s Dobrom drugi jači potok Ribnjak, gdje je sagrađeno manje mrijestilište u kojem je Ogulinac Joža Šoštar znao mrijestiti glavatice od ikre ulovljenih komada koji su dolazili na trlo do pod manju branu mrjestilišta. Bilo je to slavno doba glavatica i brige za njih na rijeci Dobri. Zanimljiv opis puta niz Dobru objavio je 1930. godine dr. Vilim Mršić koji savjetuje ribarima da taj dvadesetokilometarski revir od izvora do toplica Lešće podijele u dva puta. Makadamski putovi koji su se kako - tako probijali između kraških vrtača i šuma pričinjavali su i meni velike teškoće, posebno zimi, kada su snježni zapusi na pojedinim mjestima bili nepremostiva prepreka za obilazak pojedinih pozicija. U blizini sela Podumol nalazi se jedan oštar zavoj koji nikada nije sunce obasjalo pa se snijeg zadržavao čak do početka ljeta. Od mosta u Trošmariji do mosta u Lešću Dobra pruža glavaticama i ribarima uzastopno dobra mjesta prepuna virova, sedrenih usjeka ili slapova. Ispod sela Mateše nalazi se tri stotine metara dug i vrlo dubok dio koji počinje ispod Paralina mlina, gdje su se oduvijek nalazile velike glavatice. U toj tada netaknutoj prirodi kamo su dolazili samo ovakvi zanesenjaci ulovio sam nekoliko više od 10 kg teških glavatica ili na cof ili na montiranog klena.

Moje omiljelo lovište ispod sela Grabrk na Dobri.

Poslije dva - tri veća zavoja, jednako tako bogata glavaticom, dođe se u moje omiljelo mjesto Grabrk. Ovo mjesto spominje se prvi put prije 433 godine 8. ožujka 1574. godine u popisu svećenika župe Sv. Jurja u Lešću. Ovdje me je fascinirao ljepotom i umijećem graditeljstva dugačak zavojiti put kroz kanjon, sjajno obzidan, kojim su seljani dovozili žito do mlina podno visoke stijene, ili gonili blago na pojilo. Tu je bio privezan i neki čamac vrlo koristan žiteljima susjedna seoceta Duge Gore na suprotnom brdu koji bi katkad preplovili rijeku i vezali čun za razapetu čeličnu sajlu o čemu je pisao upravo Vilim Mršić u svojemu kratkom putopisu. Kažu kako je redovito bio glavni problem da se čamac našao vezan uvijek na suprotnoj strani pa se glasnim povicima moralo dozvati susjedne seljane da se spuste strminom i otkvače čamac. Na tome prijelazu Dobra je vrlo duboka, pa sam znatiželjan jedno ljeto zaronio da vidim kakvi su razmjeri te dubine gdje se uvijek svake sezone moglo uloviti glavaticu. Nakon plićeg dijela koji se lijepo vidio, naglo se otvorio tamni bezdan više metara dubok, što je u meni izazvalo jezu pa sam odmah zaplivao na obalu. Cijeli ovaj kraški kraj obiluje špiljama uz obalu, a po cijeloj rijeci nalaze se slični duboki usjeci gdje su se mogle skrivati glavatice. Privlačnost toga mjesta uvijek me mamilo bez obzira na vremenske okolnosti i teškoće, jer se kod duboka snijega vrlo teško prilazilo rijeci baš po onom lijepo podzidanom ali strmome putu.

Pogled niz strminu izazivao je jezu, ali ribarskom ludilu nema prevelikih zapreka

Zimski ugođaj kanjona Dobre kod Podumola ubrzo će nestati potapljanjem voda novog jezera.

Jednom sam se vratio na to mjesto izravno iz atraktivnih unskih brzaka kod Bosanske Krupe. Osjećaj me nije varao jer sam odmah ulovio lijepu, pet kilograma tešku glavaticu, nakon što sam sjeo pod jednu stijenu da odmorim noge od daleka hodanja u teškim čizmama i kratko uživao u divnim jesenjim bojama bukova lišća. Kada sam u madridskoj palači Real Monasterio de San Lorenzo del Escorial obilazio znamenitu dvoranu starih zemljopisnih karata, s ushitom sam na više stotina godina staroj karti našao mjesto Grabrk dok mnogo veći gradovi svoj postanak bilježe kasnije. Pričao mi je mlinar Jarnević kako je najveću glavaticu od 18 kg ulovio upravo kod brane mlina, a ispod one zastrašujuće dvadesetometarske stijene gdje sam ja nerazumno, u ribarskom zanosu, onako po noći pipajući stijene prolazio, jer drugog puta nije bilo. Još je veći poduhvat bio kada sam ulovio kakvu veću glavaticu pa je morao prtiti tom opasnom kozjom stazom koju sam mačetom s vremenom nekako obilježio.

Bajkovita snimka mosta preko Dobre kod Trošmarije koji će uskoro nestati pod dubokom vodom akumulacijskog jezera.

Povratak na vrh stranice
Hrvatski Deutsch English