Glavatnica na muharicu - Antun Mateš: Zaneseni Ribar

Glavatica na muharicu

Kamene gromade presvučene ledenim pokrovom čine pravi ugođaj zimskoga glavatičarskog ribarenja.

Na rijeku Kupu nisam često odlazio na glavatičarsko ribarenje, iako je u toj rijeci glavatica bilo u izobilju, i to zbog malih primjeraka. Teško se moglo zamisliti da se na ribarenju ne ugleda barem desetak malih, ispod mjere, glavatica koje su ili ulovljene pa vraćene u vodu ili bi došle do pod samu obalu prateći mamac. U prosjeku na svakih 20 - 30 ugriza bila je tek jedna riba s mjerom, pa su Kupu učestalo obilazili ribari manje odgovornosti i uzimali ribe ispod mjere. Moja velika želja za lovom velikih komada glavatica usmjeravala me na Dobru, gdje su glavatice bile nešto rjeđe, ali zato u prosjeku puno veće. Kupa je meni postala privlačnom tek kada sam se nalovio velikih riba i uvidio da je svaka riba od mjere dostojna ponosa i divljenja, bila ona od 5 ili 10 kilograma. S godinama je i moja snaga i volja polako kopnila, nisam više bio za oran sulude pothvate penjanja po liticama Dobre, riskirajući glavu očekivanim padom u kakvu provaliju, a na Kupu, u njezin dio do Severina, lagano se i brzo dolazilo automobilom skroz do vode. Kada se pokraj frankopanskoga dvorca u Severinu spustimo autom uskom stazom do ostataka velikoga mlina, dođe se do mjesta koje je podarilo mnogo dobrih glavatica. Iznad slapa proteže se jako dubok i kilometar dug vir gdje se obično nalaze velike glavatice. Nisam doduše rado lovio u takvom dijelu, jer me iskustvo na rijeci Kupi usmjeravalo da glavaticu tražim u slapovima i to baš u onoj najbjeljoj pjeni ili curku ili između prolaza dviju sedri. Jedne zime, ne samo kalendarske nego onako ledene spustio sam se oprezno mojim Jeepom u kojem je za svaki slučaj bila dobra lopata za otkopavanje snijega, do izvora pokraj mlina na mjestu gdje me tjedan prije iznenadila jedna glavatica koju nisam ulovio pa rekoh, idem opet na to mjesto. Godinama loveći glavatice uočio sam da je dobro mijenjati mamac ribi koja je već pokušala uhvatiti varalicu. Tako sam i ovaj put odlučio isprobati svoj skupo plaćeni jaki prut Sege za losose koji je i meni i grupi prijatelja prodao Bečanin Kleich za lov alaskih lososa, gdje se u srpnju uopće ne može loviti na taj način jer su rijeke upravo goleme i razlivene otapanjem snijega pa se lovi iz čamca. Pa kad sam već skupo platio, da ga probam krstiti, rekoh i oprezno po zaleđenom kamenju dođoh do vode te zabacim oveći strimer izrađen baš za tu prigodu. Tek što je strimer progutala snažna pjena kad udari glavatica takvom silinom da sam od iznenađenja jadan sjeo u hladnu Kupu. Bilo je to dobro iskustvo i onako lagano drilajući izvadio sam svoju prvu glavaticu ulovljenu na muharoški pribor. U zimsko doba ponajbolje vrijeme bilo je u sam sumrak pa sam obično rasporedio lov tako da u sumrak, budem na favoritnim pozicijama. Na Kupi ih je bilo podosta, jer sam počeo voditi nešto poput dnevnika bilježeći na skici slapova kada mi je zagrizla riba, kakve je bila veličine, je li ulovljena, i posebno važno, datume. Pri kraju sezone pravilo je da ako se ulovi jedna, odmah treba nastaviti s ribarenjem jer je mogućnost za ulov i druge ribe opravdana. Dr. Martin Jakovac s uzbuđenjem mi je pričao kako mu je zadnjeg dana uoči lovostaja dakle 14. veljače, do pod noge za cofom dolelujala glavatica koja je pri repu bila debela kao ljudska ruka. To mjesto ispod Vinice uočio sam osobno i ulovio sam na tom slapu i 11 kg tešku kupsku glavaticu. Kupa je odlična voda za ribarenje jer se u jednom danu može obraditi velik dio rijeke, pa sam autom redovito obilazio revire od Severina, Zdihova, Glavice, Jančana, Vukove Gorice, Ladešić Drage, skroz do slapa u selu Mrzljacima. Još koji kilometar prije doline, ispod sela Kunići rijeka teče kroz jedan kratki i visoki zavojasti kanjon kod sela Rosopajneka gdje sam pod slapom ulovio tri krupne glavatice, ali bacajući mamac samo iz slovenske obale na drugu stranu.

Vrlo poznata pozicija ispod dvorca Severina na Kupi gdje se ulovilo više glavatica.

Ipak, ako trebam zahvaliti ikome za materijale potrebne za ovu knjigu, onda je to baš moj simpatični prijatelj Branko kojega smo zvali Glavosjek ili stručno Dekapitator. Njegovo iznimno tankoćutno kadriranje, kakva je ova snimka u njegovoj kuhinji, primorala me da kupim fotoaparat.

Jedan od poznatih glavatičara dvadesetog stoljeća, ing. Friedrich Karafiat, uspio je u samo jednom ribolovu, znajući gdje se u to vrijeme ribe nalaze, izvaditi 7 komada velikih glavatica od kojih je najteža bila teška točno 15 kg. Ribar je potegnuo biciklom od Karlovca do Mrzljaka što je već športski poduhvat i redom ulovio velike ribe koje su čekale prijelaz podno slapa koje Mrzljaci ravnopravno dijele sa slovenskim selom Adlešič u kojem je s druge strane izgrađena pilana. Sad je nastao problem kako 7 velikih glavatica natovariti na bicikl a i ribar nije baš bio snažni orijaš sa svojih 160 cm visine, pa je izmolio nekog seljaka da mu ribe preveze zaprežnim kolima u Karlovac. Prijevoz je platio s dvije velike ribe pa se na slici broji pet komada kupskih glavatica. Taj respektabilni ulov ukazuje da 1940. godine nije postojao limit ulova glavatica, a nije se baš često dogodilo da jedan ribar ulovi toliko riba najednom pa su novine zabilježile taj ulov kao određenu senzaciju. Kada su moji sinovi stasali za taj naporni lov, redovito smo Lovro i ja lovili, a mlađi Matija snimao je kamerom. Uporni Lovro na Dobri je znao učestalo uloviti pokoji manji komad i sretan ga vratio, uz moje pohvale, neozlijeđenog u rijeku. Na Kupi u Fratrovcima ulovio sam jednu glavaticu od mjere pa sam se posvetio sinovima u želji da i oni uhvate taj dan ribu. Kako sam tada uglavnom odlazio na taj zahtjevan i naporan ribolov sam, a oni samo katkad, znao sam za jedno mjesto kod Vinice gdje se obično drže glavatice. Tu sam redovito dobivao ribu u jednom brzaku tik do dubljeg dijela rijeke gdje se ljeskalo veliko jato podusta, a glavatice su stražarile uza svoje jato. U pravilu sam dobio udar u sam sumrak, pa ili bih je izvadio na šljunak ili bi utekla, što i nije bila rijetkost. Ovakav sumrak činio mi je probleme u snimanju mojim Pentaxom na film, jer je bljesak aparata osvijetlio samo mene, a okolica u mraku jedva se nazirala.

Sumrak na Kupi i snimka u prirodnom ambijentu.

Povratak na vrh stranice
Hrvatski Deutsch English