O imenima glavatica - Antun Mateš: Zaneseni Ribar

O imenima Glavatica

hrvatski – glavatica, glavačica, huj, sulak
slovački – hlavatica, hlavátka obyčajná
češki – hlavatka
poljski - glowacica
ukrajinski - golovatycja
slovenski – sulca, sulec
srpski i bosanski – mladica
bugarski - dunajská sbomka
njemački – Huchen, Hauch, Hüch
engleski – Danube salmon - Huchen
ruski – dunajskij tajmen, golovatica
francuski – le heuch, le saumon du Danube, huchon
mađarski – dunai galóca, hukó

Krešimir Pažur s jednom od brojnih glavatica iz Dobre, koje je ustrajno nazivao srpskim imenom mladica.

Loveći pasionirano i s visokim intenzitetom uzbuđenja po rijekama Dobri, Kupi i Uni ribu koju je moj partner dr. Krešo Pažur zvao mladica, nisam se baš obazirao na stanovito neslaganje imena mladica s pojmom mladica. Zapravo, prisjećam se da sam bio pozvan u ribolov na bosansku rijeku Sanu u Ključu gdje su živjele ribe mladice. Poziv sam mislio otkloniti, jer zašto bih išao na daleki put loviti neke mladice. Moja generacija iz početka pedesetih godina prošlog stoljeća koja je među prvima zamijenila bilježnicama i olovkom dotada nezamjenjivu malu ploču, spužvicu i kredu, sasvim je solidno baratala pojmovima i nazivljem hrvatskog jezika. Tako smo u Hrvatskoj pojam mladica upotrebljavali za mladu biljku ili flanc, mladi izdanak grane ili mladu djevojku, zapravo za sve mlado ženskog roda uključujući i riblju mlađ kao npr. mladice šarana, štuke, klena itd. Kada mi je prijatelj objasnio da mladice iz rijeke Sane narastu do trideset kila težine, uzbudila me pomisao kakve su tek starice, kad su im mladice tolike. I tako loveći s Pažurom "mladice" po Dobri i Uni, zapazio sam da poneki moji preostali kompanjoni starije dobi, kao Jura Hrastinski i nešto mlađi Pišta Daut, zovu istu ribu glavatica. Krešo Pažur nije osobito držao do mišljenja ostalih ribiča koji nisu bili u rangu s njegovom stručnom spremom doktora ekonomije pa je na moj upit o pojašnjenju tog nesporazuma mirno odgovorio da su to budalaštine jer glavatica živi u Neretvi, dakle to je riba jadranskoga slijeva, a mladica je riba dunavskoga slijeva i živi u Savi, Dravi, slovenskoj Krki, Kupi, Dobri, Uni, Drini itd. Oboružan takvim argumentima i ja sam počeo ispravljati moje starije pajdaše koji su zvali mladicu glavaticom. Postao sam tako nešto poput apostola, zapravo nastupao sam kao neki prosvjetitelj, i mudro širio glas istine prosvjećujući neuke stare ribiče koji su ulovili toliko tih riba da bi ih se teško izbrojiti moglo. Glas Pažurove istine širio sam ozbiljno, postojano i strastveno, sve dok mi nije, za zahvalu mojoj aktivnosti oko organiziranja jedne ribolovne tribine u zagrebačkoj Kinoteci, ing. Bunjevčević, pastrvaš s rijeke Gacke, poklonio knjigu slovačkog autora Sama Ivaške Hlavatka. Knjiga je bila toliko kvalitetna i zanimljiva da sam odmah prionuo u potragu za prevoditeljem ne sluteći da odnos češkoga i slovačkog jezika sliči odnosima hrvatskoga i srpskog jezika. Ipak sam uspio u toj nakani i platio prijevod glavnog dijela knjige. Već u početku teksta susreo sam se s ihtionimima svekolikog nazivlja za ribu hlavatku, hlavaticu, glavaticu, golowaticu ali i mladicu kako ju je zvao Pažur. Ta jedna stranica nabrajanja imena ribe pojasnila je odmah sve i uvidio sam da Jura Hrastinski ima pravo, ali ima i Krešo Pažur, samo što je Jura ribu zvao hrvatski, a Pažur istu ribu na srpski ili bosanski način.

Originalni stogodišnji uvez čuvene knjige Ribe Mije Kišpatića iz 1893. godine, jedne od prvih domaćih ozbiljnijih knjiga o ribarstvu.

Vrijeme za bilo kakvu jezičnu polemiku nije bilo baš pogodno jer je tih sedamdesetih godina unitarizacija hrvatskog jezika, nakon opasne Deklaracije o hrvatskome književnom jeziku, bila u punom jeku. Bilo kakvo iskakanje iz formule da je književni jezik u uporabi zapravo jedan jezik "srpskohrvatski" ili "hrvatskosrpski" ne samo što se nije toleriralo, nego su neki književnici bili zatvarani i progonjeni zbog osporavanja toga jezičnog nasilja i proglašavani opasnim hereticima. Iako sam shvatio razliku istog imena za dvije ribe, jasno da nisam mogao učiniti ništa osobito a da ne dobije moguć pridjev opasnoga kontrarevolucionarnog djelovanja. U tom smislu u dijelu literature katkad se rabila čudna kovanica mladica- glavatica ili glavatica-mladica, isto kao što je bilo nametano u imenu jezika srpskohrvatski ili obratno. Tek kada sam došao u posjed dijela ribolovne literature g. Vladimira Prinza, sarajevskoga časopisa Športski ribar objavljenog prvi put 1926. godine, pisanog dvojezično na ćirilici i latinici, ušao sam na sam početak jedne nasilne otimačine imena glavatica, kako se to poslije pokazalo. Zanimljivost istraživanja te zapravo jezične krađe imena za mene je bilo uzbudljivo, konspirativno i tajnovito gotovo kao istraga tajnovitih knjiga i događanja Williama od Baskervillea u romanu Ime Ruže Umberta Ecca samo, ovaj put srećom bez žrtava. Kada sam prikupio dovoljno pisanih podataka, u kolumni Velike i male ribe, napisao sam članak o glavatici gdje sam u četiri nastavka jasno ali oprezno elaborirao dubioze ove zamjene imena. Na odgovor nije trebalo dugo čekati, jer su nakon par mjeseci dana ukinuli tu, inače dosta čitanu rubriku u SN Reviji. Ubrzo se sastao i aktiv Komunističke partije u Zagrebačkom ribarskom društvu i smijenio me iz Komisije za propagandu u kojoj sam, poslije Zvonimira Uzelca, organizirao predavanja za djecu, snimao filmove i koješta drugo. Onaj glavni adut, koji me je donekle amnestirao od protunarodnih nakana uperenih protiv bratstva i jedinstva bio je u postojanosti hrvatskog imena u Podravini, gdje je ribarsko društvo u Prelogu i dalje nosilo ime Glavatica pa je Pažurova kriva teorija o Neretvi, da tamo živi glavatica, jednostavno anulirana u Prelogu.

U Kišpatićevoj knjizi izvrsna ilustracija prikazuje glavaticu.

Jasno mi je odmah bilo da sam si natovario ozbiljan problem koji je danas teško shvatiti. Još sam si dopustio da napišem i kritički intoniran članak o mogućem uništenju rijeke Dobre novosagrađenim pogonom za ispiranje željezničkih vagona punih otrovnih kemikalija, blizu njezina izvorskog dijela u Gorskome kotaru i još k tome u Srpskim Moravicama. Jugoslavenski Titov režim bio je osjetno blaži od sovjetskoga i Istočnog bloka, jer dok su tamo likvidirali ljude ili ih slali u gulage, ovdje ste samo mogli ostati bez bubrega, bez posla ili karijere zbog pjevanja kakve nepoćudne pjesme. I tako sam podebljao svoj dosje zbog sumnjivog antinarodnog djelovanja vezanog za narodna imena riba, i nazadnog prozapadnog djelovanja uperenog protiv radničke klase ispirača otrovnih kemikalija i tvari. Spektar doušnika, pa i u ribolovu, bio je izniman, nisi znao tko te i kada potkazuje, kako je dobro prikazano u njemačkom filmu Život drugih (Das Leben der Anderen) nagrađenim Oscarom 2006. godine. Ovaj jezični problem djelomično sam obradio u prvoj knjizi o pastrvama, pa ga nema razloga opširnije ponavljati. Samo se valja podsjetiti da je u tom prvom broju novoizdanog lista Športski ribar koji je uredio Zdravko Thaller 1926. godine postavljeno pitanje dualizma imena glavatica za dvije različite ribe, Salmo hucho i Salmo marmoratus, koju su tada zvali kasnijom austrijskom sistematizacijom Trutta genivittata. Iako je bilo dobrih upozoravajućih namjera, poglavito mostarskoga prote Vasilija Ristića koji je upozoravao da u Hrvatskoj glavaticom zovu ribu Hucho hucho, ipak je slikar Đoko Mazalić presudio i zapravo oteo hrvatsko ime glavatica, a u Hrvatskoj je, nametnuto srpsko ime mladica za istu ribu, samo potvrdio Pažur nekih 50 godina poslije. Iako se otada u bosanskim i srpskim službenim glasilima nazivala jadranska ili mramorasta pastrva otetim hrvatskim imenom glavatica, još je i deset godina poslije otimanja u sarajevskom Ribarskom listu iz 1936. godine Sarajlija Rudolf Maldini objavio tekst Narodni nazivi riba gdje navodi zanimljiva grupiranja imena glavatica, mladica i drugih za Salmo hucho: pa navodi da se naziv glavatica spominje u Ilidži kraj Sarajeva, u Sisku, Zemunu, Brodu, a mladica u Sarajevu, Rači, Bosanskoj Dubici, u rijeci Bosni, Drini i Uni, sulak (Karlovac), sulica (Brod na Kupi), sulač, sulac (Komorske Moravice, Brod) glavačica (Sarajevo, Krapina), glavatić (Varaždin), huj, uj (Osijek), suljak (Severin na Kupi), štulac, šulica (Miholjac). Ovdje je vidljiv i primjer kako su se posrbljivala i imena ne samo riba, nego i mjesta u Hrvatskoj, pa su tako Komorske Moravice 1919. godine preimenovane u Srpske Moravice.

Birajući efektnu poziciju za snimanje, svojim manjim narančastim Citroenom, koji proviruje desno u kadru, probio sam se gotovo neprohodnim putom do sela Mateše, gdje sam se na osunčanom proplanku ovako gizdao svojim trofejom.

Priznanje ribarskom društvu Glavatica iz Preloga za časnu skrb o hrvatskom jezičnom identitetu.

Postoji bezbroj pisanih tragova o imenu glavatica od Gazophylaciuma Ivana Belostenca iz 1774. godine, Kišpatićevih Riba iz 1885., i ostalog nabrajanja toga hrvatskog imena, pa navodim samo nekoliko primjera koji upozoravaju na različitu pripadnost tih naziva:

  • Iz svega toga možemo razabrati, da se Salmo hucho zove u Bosni i Srbiji mladica, a u Hrvatskoj glavatica.
  • Stojičević, obrađujući imena riba spominje također mladicu i glavaticu na temelju podataka Pančića i kaže da je Pančić*6 naziv glavatica, kao i neke druge nazive za ribe, donio sobom u pameti iz svoga rodnog kraja u Srbiju.(Z. Thaller Mladica-glavatica i Neretvanska glavatica Zagreb, 1943.)
  • Mladica se u hrvatskim krajevima naziva glavaticom, a u Bosni mladicom…
  • Pod imenom "glavatica" razumijeva se u nekim našim krajevima, naročito u Hrvatskoj, salmonidska riba, kojoj je u Bosni ime mladica. (Rikard Hafner Sportski ribolov u slatkim vodama, Osijek 1953.)
Vejsil Čurčić u svojem djelu Neretva i njene pastrve (salmonide), Sarajevo 1939. spominje:
  • U Hutovu Blatu kraj Čapljine pa i uz Neretvu sve do Jablanice drže, da je zubatak i glavatica jedna te ista riba…
  • U C. kr. dvorskom (današnjem Državnom) muzeju u Beču nalazi se poviše baš krupnih komada ove ribe, i to iz Soče i pritoka joj, kao i Neretve i Krupe. Steindachner ih nazivlje: Salmo fario, var. Marmorata Cuv., dočim ih je Heckel nazvao „dentex“ (zubatak). Dr. C. O. Čeh u svome opisu „Die Fischzucht im B. u H.“, Wien 1893. kaže, da se Salmo hucho u Slavena zove i glavatica (hlavatica).

Glavaticza ili riba zabilježena 1774. godine.

Treba zapravo rezimirati da srpski i bosanski naziv mladica za tu ribu uopće nije sporan, mogu je slobodno zvati uz mladica i starica ako žele, ali sporno je i neprihvatljivo, usprkos upozorenjima, otimanje imena glavatica i nametanje tog imena sasvim drugoj ribi jadranskoj pastrvi, zubatku ili mramorastoj pastrvi koje ona nije nosila. Hercegovački ribari s Neretve zovu je zubatak, baš kako navodi Vejsil Čurčić, a zubatu pastrvu Salmo dentex zubača ili zubara, isto kao i ribari s Cetine. Tako je zapravo učinjena dvostruka krađa, jednoj ribi otelo se ime i nametnulo drugoj, a njoj su ime čak izbrisali očito samo zato jer ga je dobila iz njemačke sistematizacije. Kakvu je zbrku izazvala ova otimačina imena koju je započeo Đoko Mazalić vidljivo je iz gotovo bizarnog primjera. Poslovično precizni Austrijanci, čiji su ihtiolozi Johann Jakob Heckel i Rudolf Kner uostalom i sistematizirali pastrvu zubaču Salmo dentex i mramorastu ili jadransku pastrvu iz Neretve kao Trutta genivittata navode u separatu o glavatici Huchen u izvrsnoj knjizi - Velika knjiga ribolova (Das Grosse Anglerbuch) da Huchen, tj. glavatica, živi u rijekama Isar, Inn, Lech, Möll, Ybbs, Traun, Drini i Neretvi!!! Ali nažalost i solidne recentne stručne knjige u Hrvatskoj koje su uredile grupe autora s visokim znanstvenim titulama, ne samo što su ponovno nametnule srpsko ime mladica nego su izostavile sve ihtionime glavatice iz temeljne knjige Rječnik narodnih zooloških naziva – knjiga treća Ribe, dr. Miroslava Hirca JAZU 1956*7 Zato je još teže prihvatljiva i problematičnija navika da su znanstvenici u Hrvatskoj, ali i većina ribara, pa čak i službeno glasilo hrvatskih ribara, mirno prihvatili i tako legalizirali tu lingvističku krađu. Doista se takav podanički pristup, posebno hrvatskih znanstvenika, teško može nazvati drukčije do li kolaboriranje, no daljnja rasprava u tom smjeru nadilazi razloge pisanja ove knjige. Po pravilu dobrog ponašanja i poštovanja različitosti uvijek sam u Bosni s domaćim ribarima tu ribu zvao mladica, u Sloveniji sulca, pa sam očekivao recipročno poštovanje jezika, naravno, uzalud.

Salmo marmoratus, jadranska pastrva, mramorasta pastrva ili zubatak. Iako je u Hercegovini, gdje živi, nigdje ne zovu glavaticom, u Bosni su joj nametnuli ovo oteto hrvatsko ime za Hucho hucho.

Originalna fotografija Waltera Webera kod toplica Lešće i njegova ulova. Obje glavatice ulovio je 14. II. 1925. godine na montirane patuljaste somiće, kupljene na zagrebačkoj tržnici Dolac koji su imitirali glavaticama omiljene peševe. Na margini fotografije Weber je vlastoručno pisao ime glavatica.

Ista fotografija otisnuta u Talerovoj knjizi Ribe i vode Jugoslavije sa srpskim ili bosanskim prijevodom za glavaticu – mladica.

Povratak na vrh stranice
Hrvatski Deutsch English