O Lešau na Dobri - Antun Mateš: Zaneseni Ribar

O Lešću na Dobri

Opet jedan rođendanski poklon od 11 kg kojega sam si ulovio na Dobri 1983. godine. Do mene prijatelj Krešo Pažur.

Kada se poslije duge vožnje zavojitom cestom, koja spaja Karlovac, Dugu Resu, Josipdol i ostala mjesta u smjeru izlaza na Jadran kod Senja, a koju zovu Jozefinom po Josipu II. iz roda Habsburga, stigne do Generalskoga Stola skrene se putom desno prema toplicama Lešće. Već kod samog silaska s glavne ceste mora se prijeći potok Globornicu preko kojega je sagrađen kameni most. Taj sjajni jači potok bio je prepun golemih klenova i podusta koji su iz Dobre ulazili u ovaj potok na mrijest. Kako sam neko vrijeme uglavnom lovio na montiranoa mrtvog klena, uvijek sam stao na ovom potoku i ulovio potrebne mamce. Pravi problem bio je kako uloviti manjeg klena od 15–20 cm jer su poglavito uzimali pahulju bijeloga kruha golemi klenovi, katkad i 2 kg. Tako opskrbljeni osnovnim sredstvom ribarstva, teškim i teško prohodnim makadamom dolazilo se do mjesta Lešće u kojem je Dobra premošćena lijepim kamenim mostom. Crkva Sv. Jurja koja je u 16. stoljeću pripadala Zagrebačkoj biskupiji bila je okosnica mjesta Lešće smještena na dobrom povišenom mjestu upravo iznad prestanka kanjonskog dijela rijeke Dobre. Tu je i selo Čatrnja gdje se nalaze brojni ostatci iz rimskoga doba, pa vjerojatno zbog ostataka zidina mještani taj dio zovu Gradišće. Cijeli kraj bio je izvrgnut turskim provalama još 1408. godine, skoro 60 godina prije pada Bosne poslije bitke kod Jajca 1463. godine. Vlasništvo tada bilježe feudalci Frankopani, pa je knez Nikola Frankopan, koji je stolovao u obližnjem Bosiljevu, počeo naseljavati Vlahe iz Pounja u napuštene ostatke sela koja su ostala bez stanovnika jer su bili ili ubijeni ili odvedeni u tursko roblje. Vlasi koji su izbjegli turskim pogromima iz dijelova turske Hrvatske oko Bihaća naselili su te praznine pa toponimi sela upućuju i danas na podrijetlo doseljenika kao što su nazivi Bosanci, Bišćani, Klokočki (po potoku i selu Klokot kod Bihaća), Vitunjski itd. Nikola Frankopan podario im je opustošena prazna sela Gornje Dubrave i Ponikve kod Trošmarije, a kao i manastir Gomirje. Poslije Nikoline smrti 1647. godine imanja su naslijedili njegov brat Vuk Krsto i sinovi Gašpar, Juraj te Fran Krsto Frankopan. Kronike govore da su doseljenici Vlasi odmah napadali i pljačkali domaće mještane pa su takvi odnosi prekinuti tek snažnom i nemilosrdnom rukom grofa Herbertsteina koji je poslije urote Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana ovrhom stekao njihove posjede. Nesreća stanovnika oko rijeke Dobre bila je trajna pa se osiromašeno pučanstvo iseljavalo u Ameriku, Kanadu i Australiju, o čemu postoje pisani podatci iz 1820. godine, a posljednji val iseljavanja zbio se poslije Drugoga svjetskoga rata zbog straha od komunističke odmazde gdje su glavni napadači opet bili potomci onih davno doseljenih Vlaha oko Dobre i s desne obale Mrežnice. Lešće nije imalo u svojoj staroj župi svećenika od kraja rata 1945. do 1960. godine, pače uništenu crkvu komunisti su kanili prenamijeniti u konjušnicu.

Marljivo obrađene oranice u dolini toplica Lešće tik do vanjskoga bazena uz Dobru 1959. godine, kada se u rijeci moglo promatrati stotine glavatica, a dno se crnjelo od nepreglednih jata podusta i plotica.

Samim smještajem gotovo u sredinu toka Dobre, Lešće se nametnulo kao centralna pozicija nas motoriziranih zagrebačkih ribara iz druge polovice prošlog stoljeća, jer su stari ribari dolazili na Dobru vlakom i silazili u Generalskom Stolu za Lešće ili u Gornjim Dubravama, odakle se išlo na sastavke Bistraca i Dobre ili na Trošmariju. Udaljenost je ista, dakle tih nekoliko kilometara prelazilo se pješice oko sat i pol. Lešće je bilo odlično smješteno na pola puta pa se moglo polaziti uzvodno ili obratno prema mjestu Lipi dokle se po prilici i lovila glavatica.

Moja prva velika, 12,5 kg teška glavatica iz Dobre.

Tu kod Lešća ulovio sam svoju prvu veliku i to 12 kg tešku glavaticu. Bilo je to studeno jutro 17. siječnja s hladnoćom dobro ispod nule, onako s obijeljenom travom zbog gusta mraza, pa sam na jednoj dobroj poziciji nasuprot stijeni, s izvorom gdje su seljanke prale crijeva u vrijeme kolinja gdje su se skupljala jata manjih riba što je uvijek zanimalo glavatice, već nakon nekoliko bacanja uhvatio jednu. Kako li sam samo bio sretan i ponosan. I Zlatko Jeren ulovio je to jutro blizu mene jednu glavaticu, doduše nešto manju, pa smo oba nosili svoju lovinu visoko uz brdo praćeni nekolicinom šutljivih seljana koji su se spustili do vode razgledavajući zadivljeno moju ribu. Bio je to sigurno prizor šutljive kolone kao iz Bergmanova filma Sedmi pečat, samo što su seljani zamišljali kako bi takvu ribu strpali u lonac, a ja kako bih je sačuvao kao trofej. Fotoaparat nisam imao pa sam jadan dvojio što ću učiniti da sačuvam od zaborava taj sretni ulov.

Stari majstor Jura Hrastinski pozira s mojom većom glavaticom.

Na pozicijama oko Lešća ulovljeno je više desetaka velikih, više od deset kilograma teških glavatica. Pažur je s društvom za jedne pomrčine Mjeseca imao odličan ulov od triju glavatica pa je pričao kako je oko podneva nastao sumrak, da su guske i patke pošle na počinak, a ribe su također mislile da pada noć pa su tako te tri glavatice ulovljene točno u podnevni sumrak. Još s ugodom pamtim kako sam pri šezdesetoj obljetnici Ribarskoga društva u Ogulinu vozio na poklon jedan preparirani komad od 14 kg, a u povratku sam na mojim mjestima ulovio sljedeću glavaticu od deset kilograma. Nekoliko kilometara s desne strane, kada se ribar probija kroz poneko granje loveći na pozicijama jednom boljom od druge i koje su dale mnoštvo velikih ulova, dođe se do litice koju se jedva prođe i spusti se na vrlo lijepu manju udolinu gdje Globornica utječe u Dobru. Tu je zapravo kraj pozicijama za dobar ribolov s polaskom iz Lešća, pa se za nastavak ribolova kreće od mlina u selu Lipa uzvodno. Glavatica se nađe još i niže, sve do Gornjih Stativa pače kod Jarče Polja čuvar Cvetko ulovio je dvadesetak kilograma težak primjerak, ali matični dio glavatičarskog ribolova ide od lešćanskih pozicija uzvodno do Trošmarije.

Krupna glavatica koju sam preparirao i poklonio Ribarskom društvu Ogulin za 60 godišnjicu.

Povratak na vrh stranice
Hrvatski Deutsch English