Opaenito o glavaticama i lipljanu - Antun Mateš: Zaneseni Ribar

Općenito o glavaticama i lipljanu te njihovim staništima

Perfektan oblik glavatice

Čuvena slika Remzije Krkalića s komadom teškim 36 kg kojega je ulovio na Drini davne 1939. godine

U svim izdanjima knjiga Zdravka Thallera očaravale su me i slike i ribe upravo s rijeke Drine, poglavito ponesen fotografijom ulova Remzije Krkalića s uhvaćenom glavaticom teškom 36 kg iz davne 1940. godine. Naravno, ako polazimo od matične glavatičarske rijeke Dunava s njemačkim pritocima nizvodno od slovačkih, čeških, moravskih i ukrajinskih rijeka, Váh, Hornád, Orava, Turiec, Hron, Morava, Dyje i Tisa, gdje žive glavatice, ubrzo se stigne do ušća Drave koja je poznata po ulovima iznimno velikih glavatica kod austrijskoga Spittala, o čemu će biti poslije malo više riječi. Rijeka Prut i pritok Čeremoš koje obilaze Karpatske planine i utječu u Dunav gotovo pri njegovu ušću u Crno more pa su to rijeke koje su zapravo zadnje točke prirodnog staništa glavatica. Neki su autori čak zastupali teoriju da su glavatice iz Pruta i Čeremoša posebna vrsta preostala kao karika što nedostaje sa sibirskim tajmenom. Drži se da je glavatica samo tajmen koji je ostao u Dunavu. To se objašnjava time da je sibirski tajmen, koji je obitavao u cijelom slijevu Crnoga mora nestao iz nepoznatih razloga tijekom vremena iz rijeka od Dnjestra do Dona. Tako je slijev Dunava ostao izoliran i u njemu je Hucho tajmen postao reliktna forma Hucho hucho. Jasno da je višegodišnja izoliranost sibirskih prostranstava skupa s golemim rijekama nepravedno učinila tajmena manje dostupnim europskim zoolozima i ihtiolozima pa je tako glavatica znanstveno izbila u prvi plan.

Neobično ugojena ženka iz Une kod Tanca duga isto 114 cm ali teška 17,5 kg.

Sukladno životnom prostoru golemih sibirskih rijeka, tajmen dostiže veću dužinu i težinu u odnosu na glavaticu skoro do 100 kg, ali respektabilni primjerci glavatica iz Drave, gdje je ulovljeno više kapitalnih primjeraka od 30 kg i težih, ne čini glavaticu posebno inferiornom svojem sibirskom rođaku. Glavatice se slobodno love tek pošto postanu sposobne za mrijest kada su duge oko 70 cm i teške do 3,5 kg. Jednogodišnja mlađ duga je 15-20 cm. S dvije godine glavatice su duge 30-40 cm, petogodišnje ribe 70-75 cm. Kada dostignu često željenu mjeru od 83 - 100 cm stare su prosječno 8 godina. Glavatice nose razmjerno malo ikre pa u toj prvoj godini mrijesta prosječno bacaju 2.500 do 3.000 jajašca. Općenito se drži da se kod spolno zrelih matica prosječno kilogram težine veže s 1000 pa bi tako riba od 6 kg nosila od 5000-6000 ikre. Stare matice od 15 do 20 godina duge su od 125-150 cm, navodno su sterilne ili daju ikru visokog mortaliteta, što zbog manjeg broja takvih ulovljenih primjeraka nije znanstveno potvrđeno. Težina je riba varijabilna sukladno uvjetima ali i trenutcima vaganja, pa se relevantnije čini mjerenje riba u centimetrima. Jedna moja glavatica duga 114 cm iz Kupe težila je 12 kg, iste dužine iz Dobre 14 kg, a iz Une koju sam ulovio 3. siječnja 1982. godine, također duga 114 cm, težila je nešto više od 17 kg. U utrobi je imala gotovo svježe dvije mrene od po kilogram i jednog podusta također teškoga oko 1 kilogram, i još tako puna želuca pohitala je za mojim mamcem što govori o velikoj proždrljivosti glavatica.

Hranidbeni oportunizam glavatica vidljiv je iz pohlepnog ulova manje patke koju je proždrla ova 18 kg teška glavatica iz Une.

Povratak na vrh stranice
Hrvatski Deutsch English