Priea o Cofu - Antun Mateš: Zaneseni Ribar

Priča o Cofu

Primjerak dug 114 cm i težak 14 kg iz Dobre.

Kad smo jednom prilikom cijelo zagrebačko društvo Pažur, Račić, Glavač, Jeren i drugi otišli na Sanu u Sanski Most, ja sam odmah ispitao mještane koji je tamo glavni ribar i svi su rekli da je to neki Hamdija u Vrhpolju s utoka rijeke Sanice u Sanu. Pohitao sam odmah na to ušće uoči nevjerojatnog nevremena, prave mećave, koja se strahovitom brzinom iz zacrnjenog neba obrušila na rijeku. Jasno, vidio sam da vremena nema za traženje Hamdije nego sam jedva onako u polumraku i mećavi napipao put do ušća Sanice u Sanu i iz prvog bacanja cofa zakvačio pristojnu glavaticu. Huk orkanskog vjetra i bojazan hoću li uopće pronaći put povratka do auta prisilili su me da odmah potražim bilo kakvo sklonište. Kao u kakvom starom filmu, pipajući put nekim prutom kao slijepac, nabasao sam na neku kolibu ili kućerak čije je mlako svjetlo jedva probijalo orkansku mećavu. Bila je to upravo nastamba rečenog Hamdije koji me primio onako promrzla u kuću. Naravno, popio sam jednu ljutu rakiju a poslije i kahvu koju je njegova žena samljela u posebnom turskom mlincu spravljenom od mesinga s ugraviranim orijentalnim arabeskama. Čekajući prestanak orkanskog vjetra sa zanimanjem sam razgledavao tipičnu bosansku kuću gdje se sjedilo na podu u duhu muslimanskih običaja. Inače u Bosni tog vremena, barem u dijelovima kamo sam se ja kretao, vidljivi su bili natpisi Tito urađeni od poslagana kamenja koje je na svakoj slobodnoj livadici ili proplanku uredno slagala omladina predvođena kakvim lokalnim partijašem koji je i na takvim akcijama dokazivao ljubav prema voljenom velikom vođi, rečenom Titu. Baš put od Bihaća preko Petrovca do Ključa bio je načičkan tim ljubavnim prizorima naroda i vođe. Kad sam se poslije rata usudio proći, vraćajući se iz Dubrovnika, starim putovima više iz nostalgičnih nego vremenskih razloga vozeći od Drvara put Petrovca na lijevoj strani proplanka, došao sam do križanja s Putom AVNOJ-a kod neke mehane sagrađene od neožbukanih jeftinih kvadra na kojoj se kočoperio njezin naziv Džakarta, ispisan bijelom vapnenom bojom i ugledao sam veću skupinu gusto posađenih borova izraslih na pristojnu visinu koji su još skladno ispisivali voljeno ime Tito. Jasno da je slika velikog vođe bila i u svakoj prostoriji baš svakog ureda, čekaonice, ambulante, osim toaleta, uključujući i lokalne mehane u kakvim zabitim zaseocima, ali u privatnim sobama mojeg domaćina Hamdije bila je izvješena slika voljenog Tita neke neobične kompozicije kakvu dotada nisam vidio. Naime, uz druga Tita bila je i njegova drugarica Jovanka s visokom punđom skrojenom po frizuri faraonke Nefreteti, posebno blaženog osmjeha pa su zajedno sličili kao neki ljupki par obrubljen gart - ružama na svojoj vjenčanoj slici.

Ribari Sanskoga Mosta s tradicionalnim fesom na glavi snimljeni na utoku rječice Zdene u Sanu 1937. godine. Otac i sin Nezirovićs krupnom glavaticom od 15 kg ulovljenom omiljelim bosanskim koturom. Desno, u modernom krombi kaputu čuveni glavatičar Sulejman Biščević- Memko.

I tako u pričanju i razgledavanju popustila je mećava pa sam se vratio u hotel Sanus te ujutro ponovno krenuo do novog prijatelja Hamdije. Pošli smo u lov odmah kod njegove kuće i krenuli nizvodno. Pričao je on kako riba ima dosta i kako ih svakodnevno lovi, naravno sve same komade od više desetaka kila kako u Bosni uvijek vole uveličavati. Lovio je na neki čudan cof načinjen od traka gumenih veterinarskih rukavica s malom udicom na koju se ne bih usudio loviti niti klena, a kamoli glavatice o kojima je Hamdija pričao. Taj ponajbolji majstor brzo je ulovio neku glavatičinu bebu dugu trideset cm kao manju pastrvu i na moje zaprepaštenje odmah je strpao u ruksak govoreći kako on prvu ribu, zbog uroka, nikad ne vraća. Nije doduše vratio ni drugu, pa ni treću, još možda i manju, i zato sam ja zabrinut za riblji mlađ rijeke Sane ponudio Hamdiji pravi cof koji mi je napravio Leo Wolf a on ga nerado primio, pa sam mu još morao dati uz to i najlon primjeren tom cofu od 0,50 mm. Lovili smo tako neko vrijeme i došli do neke separacije šljunka gdje mi je na moj cof udarila štuka od kojih 4 kg, pa sam razočaran njezinim ulovom malo stao, jer nisam zaboga došao loviti više stotina kilometara od Zagreba ribe kojih ima i u svakom bližem potoku ili zagrebačkoj vodi stajačici. Vidim ja da bi Hamdija vrlo rado uzeo i tu štuku pa je onako čekajući da oprezno izvadim cof iz njezinih oštrih zuba bacio onaj moj cof na mjesto gdje sam trebao baciti upravo ja, da mi nije primila ta prokleta štuka. Kad je moj cof na Hamdijinu ljeskovom prutu pao u vodu, odmah ga je gotovo usisala veća glavatica od 10 kila. Tako sam još glavnom ribaru sanskog revira morao pomoći izvaditi tu veliku glavaticu koju je veseli Hamdija, likujući ponosno, vukao nekih dva dana po okolici Sanskog Mosta opravdavajući vlastitu veličinu ponajboljega lokalnog športskog ribara.

Osnovne varalice za lov glavatica: Heintz blinker, Effzet varalica, meps, sistem za montiranje kedera i cof.

Povratak na vrh stranice
Hrvatski Deutsch English