Priea o Mepsu - Antun Mateš: Zaneseni Ribar

Priča o Mepsu

100 cm duga i 10 kg teška glavatica ulovljena na meps br. 3.

Gumeni cofovi bili su sjajne varalice, ali skupe, i na njih se trošilo mnogo vremena za izradu. Kakav je to neugodan osjećaj kad odmah u prvi sat ribolova izgubiš tri cofa pa onaj preostali čuvaš i kalkuliranjem zapravo prestaneš s ozbiljnim lovom jer se od straha da se i taj zadnji ne izgubi prestane zapravo ozbiljno loviti. Zato sam se prebacio na jednostavniji i djelotvorniji mamac, montirani klen na čeličnoj žici. Tim načinom ulovio sam i većinu svojih glavatica, ali nekoliko se puta dogodilo sasvim suprotno iskustvo. Branko Orozović moj prijatelj iz Velike Gorice, i ja jednog iznimno hladnog dana uoči Božića potegli smo put Une kod Jasenovca pokušavajući neuspješno loviti klenove na kanalu Odre u Buševcu. Tamo sam inače također s takvom lakoćom lovio klene na krušnu pahulju da sam mogao birati točnu mjeru koja mi odgovara, a ostale obvezno vraćati. Ali taj dan bio je tako užasno hladan da su se ribe nekamo sklonile čekajući valjda bolje i toplije vrijeme. Prošlo je cijelo prijepodne u tom neuspješnom lovu i nekako sam uspio uloviti tek jednog jedinog klena koji je očito odlučio počiniti suicid kad je jedini taj dan primio mamac. Što sad, rekoh sam sebi, ili se vratiti kući, ili samo s jednim klenom poći na daleki put a što je bio luksuz kojem baš nisam bio sklon. Ipak, pomisao na rutinsko nedjeljno popodnevno buljenje pred TV aparatom presudilo je u odlazak na Unu pa makar i s jednim mamcem.

Sam vrh Uštice na utoku Une u Savu, danas omiljelo mjesto ribara iz Požege i zapadne Slavonije.

Stigli smo na Ušticu oko 16,30 sati kad je najbolje vrijeme za lov glavatica krajem prosinca. Užasna hladnoća potpuno me dekoncentrirala pa sam u pokušaju prvog bacanja u veoma duboku i nabujalu Unu, podupiranu još bujnijom Savom, početnički zaboravio otvoriti zatvarač role i težina mojega jedinog klena prekinula je u izbacivanju najlonsku nit i on je potonuo na sredini rijeke. Oh, kakav sam budalaš, prekorio sam sebe, budući da mamaca više nisam imao pa nisam znao kako utrošiti vrijeme, a nisam imao srca odmah pozvati Branka na povratak koji je bacao varalicu ispod mosta nešto uzvodnije. I tako sam pronašao neki otužni stari blinker pa sam njega navezao malo otežanog olovom i počeo bacati bez ikakve nade u uspjeh. Naravno, kako mi je krenulo i njega sam ubrzo ostavio na dnu zakvačenog za stare hrastove pilote ispod kamenjem nasute obale, za koje sam znao gdje su ali me neobično visoka voda prevarila. Nisi ti, seljačino jedna, za ozbiljan ribolov, opet sam se rezignirano ukorio i onako sleđen dubokom studeni, očajno čeprkajući po džepu, napipao sam nešto nalik mepsu. I doista, bio je to neki prastari meps Aglia broj tri bivše žute boje a sad patiniran onim zelenim mjedenim baršunastim preljevom. Ipak samo da nešto radim, bacio sam i taj zadnji primjerak varalice koji je otežan olovom u prvom izbacivanju sjeo na dno. Rutinski sam povukao i ubrzo, zapravo trenutačno i on je zapeo za dno. Eto ti ga vraže, danas stvarno nije moj dan, a idiotima treba zabraniti ribolov, pomislim ozbiljno i nekako jedva pomaknem taj zapeti meps uz osjećaj da sam zakvačio neku tešku granu na dnu rijeke. Samo što je ta teška grana počela nekako davati čudne znakove i shvatio sam da je to ipak neka riba. Ali koja, možda kakav bolen, jer neće valjda glavatica uzeti meps broj 3 u dvadesetometarskoj dubokoj vodi i još k tome gotovo potpuno mutnoj. Ali bilo je baš tako. S dubokim zaprepaštenjem i naravno velikim oduševljenjem uspio sam podignuti veliku glavaticu na površinu Une pa je ona bijesno počela mlatiti glavom lijevo desno ne bi li se othrvala udici, ali ni ja nisam bio, usprkos iskazanim početničkim greškama, ribar od jučer, pa sam je vrlo spretno priveo obali. Bravo veliki majstore!, kliknuh razdragano i glasno sebi u čast, dok me s druge, lijeve, hrvatske strane, neki ribarski očevidac, ne vjerujući u taj prizor kao ni ja maloprije, nije upitao kakva je riba. Podignuo sam je ponosno i pokazao tu veliku, deset kilograma tešku ribu. Onaj prastari meps zakvačio ju je točno u jezik prepun zubi pa sam čekao Branka da mu to pokažem, no on mi nije vjerovao nego je mislio da sam namjerno i naknadno, da bih pojačao nevjerojatnost priče, ugurao meps ribi u usta.

Ista riba snimljena kasno uvečer po povratku u Zagreb u kuhinji moje punice. Kako su unske glavatice krajem prosinca primale varalice u sam sumrak, rijetko sam ih mogao snimiti u prirodnom okolišu.

Povratak na vrh stranice
Hrvatski Deutsch English