Rijeka Una s pritocima - Antun Mateš: Zaneseni Ribar

Rijeka Una s pritocima

Ispod golemih, više stotina metara visokih, stijena prodire iz vrlo duboka vrela očaravajuća Una.

Legende kažu da je rijeka koja izvire u Hrvatskoj, zapravo na granici Like, Dalmacije i Bosne u malenom zaseoku Suvaji, iz moćnoga vrela podno stotinu metara visokih litica, dobila ime Una iz početnoga rimskoga broja uno ili prva, jedinstvena, a možda čak i jedina. Nisu te priče bez osnove za svakoga tko je posjetio tu iznimnu rijeku. Sam izvor već je fenomen, jer je ronjenjem izmjerena dubina okomice od 200 metara a dno se još nije naziralo. Malo ispod izvorskog dijela Une obitavaju potočne pastrve, a nešto niže javlja se i lipljan, pri utoku odlične rječice Unac. Ta je rječica svojevremeno platila danak ranoj industrijalizaciji jer je još od 1919. do 1937. godine jedna tvornica proizvodila celulozu koja je otrovnim vodama, kako piše Jedlička, potrovala svu plemenitu ribu u Uncu. Poslije Drugoga svjetskog rata tvornica je opet proradila, proizvodila gubitke i uništavala rijeku sve do posljednjeg rata, kada je prestala s radom. Ovdje kod ušća u Martin Brodu, sada opet bistrog Unca, otpočinju sjajni lipljanski reviri, jedan ljepši od drugog, koji čine Unu jednom od najprivlačnijih salmonidnih voda uopće. Njezin tok je brz jer je cijelom dužinom prisutan zamjetan pad pa se ona jedva može pregaziti u dubini samo do koljena, budući da snažna struja jednostavno diže noge od dna pa nije rijedak ribar smočio gaće pri njezinu prijelazu. Lipljani dugi 50 cm nisu rijetkost već pravilo, pa se sjajno love u lipnju, kad se masovno javlja sedge koji Bosanci zovu padavac. Područje Martin Broda, koje je ime dobilo po nekoj davnoj lađarici Marti, graniči s područjem mjesta turskoga imena Kulen Vakuf gdje je prijelaz preko staroga drvenog mosta bilo kultno mjesto za rijetke zagrebačke ribare koji su imali prilike otputovati u tako egzotičan kraj. Ovdje, baš u tome gornjem djelu kod utoka Unca u Unu, sagrađen je 1443. godine pravoslavni manastir Rmanj, što je ustvari narodnom predajom iskrivljeno ime Hermana, sina despotice Katarine, udane za celjskoga grofa Urlicha II.

Iako nisam upotrebljavao gaf za prihvat riba, sigurno sam izvadio sve glavatice golom rukom, i niti jedna nije utekla.

Uživanje u gizdanju pred objektivom za fotografije koje su bacale zavidne ribare u teške depresije.

Cijela povijest ovoga kraja sve je prije nego mirna i spokojna. Drevne sukobe kršćana i muslimana koje su inicirale turske provale sjajno je opisao povjesničar Radoslav Lopašić*26 u svojem djelu Bihać i Bihaćka krajina. Bihać ili Bišće zapravo znači kraljevsko dobro. To područje bilo je središte Hrvatske kraljevine sve do Hrvatsko - Ugarske nagodbe 1102. godine, ali Bihać i okolica koju su nastanjivali Hrvati i dalje su ostali izvan ovlasti Ugarske, štoviše, 1262. godine Bihać je bio proglašen slobodnim kraljevskim gradom. Padom pod Osmanlije europski kartografi nazivali su područje Bišća turskom Hrvatskom, da bi poslije Srbi i Turci tu regiju prozvali Krajinom. Neprekidne borbe, pljačke, devastiranje sela i gradova, migracije stanovništva kroz stotine godina učinile su područje oko Une surovim, okrutnim, jadnim, nesretnim i nesigurnim mjestom za život. Žitelji su sami najbolje opisali kakav je bio život u tom prokletom području u strofi jedne pjesme :

Oj Krajino krvava haljino
Ovakva je krvava Krajina
S krvi ručak, a s krvi i večera
Svak krvave žvače zalogaje,
Nikad biela danka za odmorka.

Veličanstvene povijesne knjige Radoslava Lopašića Bihaći Bihaćka krajina i Preko Kupe i Korane, koje sam ukomponirao, iz poštovanja prema trudu autora, među bosanske atribute: ćilim, fes, mlinac za kahvu, džezve, ćup i ostalo.

Razglednica s vrlo poznatim i nezaobilaznim mjestom odakle se ponajbolje oslikava Una u Bihaću s dominantnim tornjem crkve sv. Antuna Padovanskoga.

Povratak na vrh stranice
Hrvatski Deutsch English